Bodljikavo Prase (ona) i Šumska Svinja (on)

Dakle prije nesto manje od dvije godine ja sam imala gadan prekid dugogodisnje veze. Takvo sto je neminovno rezultiralo apsolutnim bijesom prema svemo sto je musko, ili izgleda kao musko. Tako su prosli mjeseci, a moje frustracije nisu nimalo splasnuli, zelja da nekom zapaprim, jer sigurno svako musko je kad tad nekoj curi napravilo nesto krivo, je rasla medutim objekta za takvo nesto nije bilo na vidiku. Dok jedno popodne, nakon predavanja nisam otisla s frendicom na kavu gdje sam frustrirano slusala ljubavne pjesmuljke razmisljajuci kako su sve to samo lazi i obmane. Ona, odvazna zena sto me je trpila kroz cijeli taj period, najednom je zivnula.
« Imam geeenijalnu ideju!»- rekla je odusevljeno
«Aj reci»- totalno sam nezainterisirano promumljala, misleci kako nista ne moze biti genijalno dovoljno da bi me razveselilo.
« Znas da imam decka, e pa sjetila sam se kako cemo tebi popraviti raspolozenje i izvuc te iz kuce! On ima jednog prijatelja, koji je jako bezobrazan prema zenama, i na neku foru nitko ga nemre opametiti. Stvarno je iritantna sovinisticka svinja i dobro bi mu doslo da ga netko spusti na zemlju i mislim da si ti savrsena za to. Ti ces napokon olaksati dusu time sto ces ga malo zbrukati, a on ce mozda nauciti nesto, uz to ja i ti cemo izac skupa van!»
To me je donekle zainteresiralo, makar nisam tip za izlazke u cetvero pogotovo kad su dvoje par vec neko vrijeme, a ti dugu osobu prvi putvidis. Ali sto moze biti bolje od toga da izlijes bijes na osobi koju ces vidjet jednom i nikada vise? Tako smo nazvale njenog tadasnje decka i rekle da zelimo izac u cetvero, ali da ce to biti sala a ne neki dejt. Naime, posto sam rodena u Rusiji i odrasla tamo, znam ruski savrseno, ipa mi je materin jezik. Stoga smo odlucile da cemo onom nesretniku mene predstaviti kao studenticu na razmjeni koja jos nezna hrvatski, ali bas nista ne kuzi. U to nekog uvijeriti nije tesko jer bez problema mogu pocet zrablati na ruskom, a nemam ni naglasak. Pa ce njih dvoje njega na hrvatskom navesti da se malo rasprica previse misleci da ga ja ne razumijem i kad ce po obicaju postati bezobrazan, pogotovo jer misli da ja nista ne kuzim, ja cu ga na kraju veceri totalno sokirati s necim tipa: Kuzim te cijelu vecer majmune! I svi cemo se nasmijati na njegov racun. Jer ce mu doc do glave kakav idiot je ispao.
Ja sam se zaputila doma nakon te kave i bavila se sa svojim uobicajnim poslovima. Kad je doslo vrijeme za spremanje, malo sam zastala. Zar mi se doista da sve ovo? Doci ce mi neki ruzni napuhani kreten kojeg cu morat trpiti radi sale. Vec sam mislila da cu ipak kao i svaku vecer ostati doma u najboljem drustvu. Svojem. Ali nakon kratkog razmisljanja shvatila sam kako moram kad tad izac iz ovog stanja pa zasto ne danas? Tome je i pridonio poziv od brizne prijatelice koje me je zabrinuto pitala dal si ja ikad mislim opet nabaviti zivot. Tako sam se spremila i odmarsirala pred velesajam. Oni su dolazili po mene s autom i pozamasno kasnili. Kad su napokon stigli prvim je izasla moja frendica smijeseci se i zatim njen decko, kojeg sam isto tako vidjela prvi put. On je bio upucen u sve pa je odmah krenuo u akciju.
« Hi my name is Nikola!»- i nepremjetno se nasmijesio.
Ja sam se upoznala s njim i prisla autu... A tamo sjedio sve samo ne ruzan decko. Koji se trudio ne pogledati u mene direktno. Nikola je sretno skakutao:
« This is my friend...ekhm... bunny!»
«Luka»- tiho je rekao ovaj i pruzio mi ruku.
Imao je snazan stisak, sto mi se svidalo, ne volim kad ti neko onako mlohavo stisne ruku. Imao je ogromne smede oci, siltericu i lijepe crte lica. Posto je i dalje sjedio na suvozacevom mjestu nisam mogla vidjet ostatak. Ukrcali smo se u auto i krenuli. Ova dvojica nisu imali blage kam bi nas vodili pa smo kruzili na okolo u autu. Razgovor je lagano tekao s pitanjima kak sam se doselila ovamo i kako mi se svida, sve na engleskom, zbog ceg mi je frendica stalno hihotala. Sve dok se nas bunny nije dovoljno opustio pa je poceo, misleci da ha ne kuzim:
« Dobro, j.....m ti sve! Tak si me brzo izvuko iz kuce da se nisam ni istusirao, j..... te, pa ne znam ni dal smrdim! »
Ja sam htjela pocet vristati od smijeha, ali nisam smjela izdati se tako rano pa sam skoro odgrizla usnicu. Nakon te izjave on se lagano okrenuo prema meni i kao gospon covjek pravio fin.
« I am glad u like it here»- i nasmijesio se. Sto je bilo jos komicnije jer sam upravo cula kak psuje sve po spisku, a kao se htio pokazati kao izrazito kulturna osoba.
« E fakat si majmun, pa jebote, nisam ni nokte odrezao...fakat sam tek stigo bio s posla u kitu, neobrijan sam u hlacama koje su poderane, ne znam gdje sve ne.»
Tako se nas put nastavio uz njegovo pristojno ponasanje prema meni i nabrajanje sto sve nije stigao oprati na sebi. Svi mi koji smo bili svijesni situacije se drzali cvrsto za nesto da ne umremo do smjeha. On je neprestano pogledavao u retrovizor na mene, a i ja sam...bio mi je lijep. Svasta je on zgovorio sto me je u par navrata dovelo da umrem od smijeha, a on je mislio da sam malo blesava pa se cerim bez razloga. Ja sam medutim cekala trenutak kad ce postati bezobrazna svinja. Ali to se jednostavno nikako nije desvalo! Decko od frendice me je kak ti komentirao na hrvatskom i zezao kak i onak nis ne kuzim, i nastojao zvucati bezobrazno tako da i Zeca potakne na neku nepristojnost. Plan mu nije upalio jer ne da mu se Luka nije pridruzio u tome, nego je odbrusio kako je nepristojan i nije uredu od njega da se tako ponasa. Svako malo me pitajuci dali mi se svida pjesma koja svira ili da promjeni cd i slicno. A sto sam ga vise slusala to sam vise postajala svijesna kako je jako simpatican. Na kraju je on postao dosta nervozan:
« Daj stani na kiosku da kupimo neku cugu i idemo nekam gdje se mozemo sparkat jer mi jebebno treba vec Zuja»
Stali smo na kiosku i on je otisao po pive. Kad je izasao postala sam svjesna da je visok i jako dobro graden, istina, imao je poderane traperice ali na onaj rock and roll nacin na koji sam oduvijek bila slaba. Nastavili smo dalje i uza sva cavrljenja o glazbi i kojecemu sam shvatila sa uza sve to decko je pametan. Ne znam dali je to bila ljubav ili je to bila cinjenica da sam se nakon duuugo vremena osjecala sretno ali moje simpatije su rasle. Dobor drustvo, glazba, razgovori, piva...i lijep i simpatican decko. Sparkirali smo se na zelenoj magistrali sto je bilo itekako smijesno. Dejt-sala sa Zujom na fukodromu. Nakon tolko pive njemu se pocelo pisati i kako sam kasnije saznala trpio je kolko je mogao jer nije htio ispasti seljacina koja pisa po vani. Cim je izasao iz auta, moja frendica se preselila naprijed na njegovo mjesto, tako da mu nije bilo druge nego sjest k meni iza. Nasi prijatelji su uskoro stvorili neugodnu atmosferu jer su se poceli znjarati. Mi smo sutjeli. Ja sam se pomakla sto dalje od njega, zbog vise razloga. Prvo ovo je trebala biti sala, a sad sam shvatila da mi se svida, drugo nisam se dugo ljubila s nikim, trece imala sam tremu kao nikad u zivotu...On je jako nervozno navlacio flasu, nemajuci pojma kamo ce s rukama, i sto da kaze. Pocinjali smo neke kratke razgovore, ali kad se naginjao prema meni da ga cujem iza glasne muzike ja sam osjetila one gluupe leptirice koje sam mislila da nikad vise necu. Nakon nekog vremena i puno zivciranja skupio je dovoljno hrabrosti da me pita: « Can i do somethig strange?»
Ja sam htijela reci neeeeee jer da sam stajala, sigurna sam da bi mi koljena klecala, ali sam rekala:
«U can try»
Poljubio me je. Ne znam kolko smo se ljubili, ali znam da je bilo prekrasno i da sam cula u pozadini « Because the night belongs to lovers», sto je danas na neki nacin nasa pjesma. Bila sam sretna i zbunjena. Morali smo krenuti doma i posto frend vozi ko divljak zanosilo nas je iza u zavojima. Luka me je zagrlio i cvrsto drzao da me ne ljulja. Nakon mnogo mjeseci frustracije, ljutnje i bijesa, osjecala sam se jako sigurno i mirno u tom briznom i cvrstom zagrljaju. Ostavili su me pred kucom, kako sam naknadno saznala kad su se odmaknuli, on je zavijao kao u crticima. A ja sam ulazila u sobu apsolutno zbunjena sa ishodom veceri. Ja mu nisam ni rekla da ja u biti znam hrvatski. Kako sam mogla rec covjeku koji je prema meni bio i te kako brizan i pazliv da sam ga u biti htjela ismijati? I ako cemo se vidati nakon ove veceri kako cu se i dalje praviti da sam studentica na razmjeni? Sto kao se naljuti jer smo mu veliki dio veceri smijali zbog izjava? I kako sam se nasla u svemu ovome? Boze...sto cu dalje napraviti...

Vrijeme nekamo ide. Kamo ide to glupo vrijeme? Bio mi je rodendan i prosao. Napunih 21 i to me ne cini pretjerano sretnom jer ja bih bila djete =( jos barem maaalooo. Zelim da me se voli, mazi, hrani i stavlja na spavanje uz bajku!!! Nikakvih odgovornosti i briga, osim tu i tamo durenja jer te tjeraju spavati vec u pola deset. Jeli to previse? Daj ajde pa ne zelim vilu na karibima, cetiri auta u garazi, krznene kapute, dijamante i preplanule mladice nabildanih tjelesina sa sisama vecim od mojih. Samo hocu da budem djete...ali kako to obicno biva ono sto zelis nikada ne dobijes. A kad sam bila djete onda sam mislila, boze dragi pa kad cu vise odrasti, ovo traje i traje i traje. I onda bi se isprovocirala jer kad sam sjedila na stolici nisam mogla nogama do poda i svaki put kad su me tjerali spavat sam si govorila: cim budem velika necu spavat cijele noci, gledat cu strasne filmove i prezderavat se slatkisima...samo da odrastem. Rodendan je prosao bas onako kako sam htjela, neprimjeceno i bez ikakvih slavlja, jer ja ne volim svoj rodendan. Zasto bi ga slavila? Taj dan vristi: imas godinu manje zivota, vrijeme ide i ovo je podsjetnik da ce jednom doci kraaaj. Starija si, prosla je jos jedna godina, a dali si nesto puno pametnija? Sto si izvanvrijedno napravila u toj godini koja je otisla u nepovrat? Eh... ali nije sve tako crno. Lijepo je da te se ljudi sjete i to da imas pravo da osobe koje volis drzis pored sebe cijeli dan i zahtjevati njihovu potpunu paznju =D
Ovo vrijeme vani je totalno u banani, pa nemam volje tumarat na okolo. Doma sam, zabijena pod svoju zelenu deku sa svojim starim medom, salicom caja i knjigom. Citam Ptice umiru pjevajuci i apsolutno me provocira knjiga sto kao protuefekt ima da me drzi u zanimanju za ono sto ce se desiti kasnije. Bozic se polako ali sigurno uvlaci u zivote ljudi, ali makar sam izvadila ukrase i VEC objesila vjenac na vrata jos nisam u tom filmu. Fale mi mama i tata za potpuni dozivljaj. Tata koji ne radi i jede kolace ispred televizora i mama koja inzistira na apsolutnoj urednosti i na sve nacine odvlaci tatu od telke u ducane po jos neku sitnicu sa bozicnom tematikom koju mora imati da bi blagdani bili potpuni. Ali mojih nema sve do 20-tog tako da ce jos proci dosta do kad cu moc stvarno napisat nesto o Bozicnom ugodaju.
Dragi radi skoro cijele dane pa ga vidam znatno manje, medutim vrijeme provodimo kvalitetnije jer kad imas tako malo vremena zelis da bude vrijedno pamcenja. Razdvojenost daje vremana za razmisljenje, a i sretna sam da ga ovaj posao ne ubija i da je ne dolazi depresivan. Ja zato imam vrenema i za citanje knjiga i gledanja filmova. Pa vec 3 dana nisam vratila film Sex i grad u videoteku. Film nije neko remek dijelo, ali ima nesto u tome prijateljstvu izmedu tih zena. Posto nas najboljih frendica je takoder 4 (ukljucujuci mene) i posto smo isto tako navidale svakakvih cudaka u vezama i smijesnih iskustava, film mi je posebno drag. A i svaka ima svoju jedinstvenu osobnost i pogled na zivot, i kako to biva toliko smo razlicite i suprotnih stajalista da se savrseno slazemo. Svoje babe vidam znatno cesce i to mi je jako drago, napokon su se nase obaveze i veze ustabilili da mozemo posvetjeti dovoljno vremena nasim okupljanjama. Pa sam tako neki dan provela dan po ducanima jer jedna od njih ide na svadbu i morala je sloziti nesto sofisticirano i elegantno za obuci, sto je tesko s obzirom na njenu (a i moju) garderobu, na kraju smo jos jednom shvatile da je to koma i ispijali kave do popodneva vristeci od smijeha na racun nekih poznanika. I onda otisle do trece ludakinje da i s njom podjelimo nas jad oko kupnje i glupih ljudi.
Eto, za Sv.Nikolu sam se spremala na kavu i krenula navlaciti cizmu na nogu kad sam shvatila da je nesto u njoj, dragi mi je ugurao cokoladicu u cizmu i pravi se dan danas da nije on nego Sv. Nikola i da sam ja luda sto ga optuzujem za podvalivnja cokoladnih gliposti ljudima u cizme. And that is cute =)

Eto, upisala sam godinu,hvala bogu!!! Tolko zivaca me nikad nista nije kostalo. Najme, ubijala sam se u matematici i dobila 4, sto mi je i ujedno sada najvisa ocjena u inexu. I mislila sam si ako sam ja kul. Ali njouuuuuu, bila sam dovoljno glupa sto nisam otisla iz ciste lijenosti po podpise iz 2 predmeta i zena mi u referedi fino odbrusi, nema podpisa, nema upisa. A ostala 3 dana kada mogu upisati.Trcala sam po cijelom faksu da pohvatam profesore koji naravno imaju konzultacije jednom tjedno i onda ih vecinom nema u kabinetu. Da bi me asistent koji je igrao soliter na kompjuteru obavjestio da je moj profesor iz statistike u bolnici.Na pitanje sto da radim rekao je, naravno:nemam pojma. Onda sam naganjala prodekanicu, koja je za potpis zahtjevala papire s racunalnih vjezbi, koje naravno ja sam negdje zametnula, pa je uslijedilo dizanje sobe u zrak. Pa sam pisala radove iz engleskog za drugi potpis, 20 radova u jednoj noci...ali tu nemam nikakvih prituzbi jer mi je profesorica stvarno izasla u susret. Sve u svemu izgubila sam u tih par dana sve zivce.
Naravno uz takva nerviranja nisam bila najugodnija osoba za biti u blizini, i kolko god sam se trudila ne istresati svoje frustracije na ljudima, cesto mi to nije uspjevalo. Makar, moram pohvaliti Zeca jer je kroz sve to prosao s maximalnom tolerancijom, cesto sam mu vidjela na licu da bi me najradije stjerao... da bas tamo, ali suzdrzao se. Kad je sve bilo gotovo morala sam se iskupiti.
Sada se sve vratilo u kolku tolku normalu, pa smo ovaj vikend isli nigje drugdje nego u SUMU. Nista perverzno, isli smo brat kestenje, makar ni ja ni on ih bas i ne volimo, ali zato nam je dobro doslo da se maknemo od grada. Prvo je nonsalantno odrzao govor na putu prema sumi kako tu bas ima puno bijesnih lisica (valjda da me odusevi), onda o svim kukcima koje se mogu sresti (zna da se panicno njih bojim), a onda kako bas i ne zna put natarag- da mi se kukci i bijesne lisice ne cine tako strasnima. Bezobzira na sve to uzivala sam beskrajno, nisam skupila tolko kestenja, ali sam se gustala u tome da nema mobitela, nema auta, nema mp3-ja,nema gomile ljudi. Samo svijezi zrak, tisina, drvece i nebo. Zec je skroz zanemario branje kestenja jer se sjetio da u sumi rastu gljive, pa je konstantno trcao naokolo u potrazi nekih kapitalnih predstvanika fungusa. Nabrao je brdo nekih gljiva s najpametnijem izrazom lica, kad smo dosli do njegovog tate pogledali smo u prirucnik i nasle te njegove gljive- otrovne, konzumiranje najcesce rezultira smrcu. A bas ih je htio sprzit s jajima... Ostali smo na rostilju, najeli se ko prasci( sto nakon jedno trosatne setnje po brdima jako dobro dode) i zalili rostilj pivom. Do navecer sam bila lagano pripita i glupavo se hihotala ostatak veceri. Bas me briga, meni je bilo dobro.
« Stopala crna» je dijelomicno interna fora, crna- je bio dodatak od Zeca u trenutku inspiracije, a stopala jer smo jednom igrali jednu igricu. Uzeli smo kocku. Svatko je morao napisati 6 stvari koje zeli da druga osoba izvrsi, u biti 6 zelja. I imao si pravo na 3 bacanja, dakla ona 3 broja koja ti ispadnu su zelje pod tim brojevima prethodno zapisane na papiru koje moras ispuniti za drugu osobu. Prethodno smo ih zapisali, da ne bi bilo varanja, pa tako ako ti ispadne broj 2, pogledas papir od druge osobe i vidis sto je napisao pod brojem 2 i to moras ispuniti. Tako je Zecu ispalo da mora nauciti na pamet neku pjesmu i recitirati ju meni, na google-u smo nasli pjesmu za njega od Pabla Nerude « Your feet». Tako su nastala stopala.
Da, i moram odgovoriti na drugo pitanje. Ne, naravno da nismo uvijek idilicno sretni i defenitivno se ne kuzimo uvijek. Prije mora, ovo ljeto smo se konstantno svadali, zbog svega. Zbog tog kak on hoda, zbog tog kak ja dugo spavam, ali bas zbog svega, svaki dan. Mene je nerviralo sto se on uvijek rano dize i probudi me, njega sto ja nemrem zaspati do 1 ujutro i bauljam po kuci. Kad je on htio ici van, ja nisam i obnuto. Bilo je dana i tjedana kad se nismo mogli podnjet, kad bi se nasli i isli jedno drugom na zivce. Svadamo se jako buntovno, pa tako se on dere nasred savskog, ja ga zalijem s pivom kad poludim. Ali to je normalno. Zivis s roditeljima cijeli zivot, pa se posvadas s njima. A oni nisu neko ovako sa strane, oni su te napravili, podigli i gledas ih od kad znas za sebe i volite se, ali se znate tako poklati... Pa zasto bi bilo drugcije sa curom ili deckom? Dolazite iz razlicitih obitelji, imate razlicite zivotne navike, poglede i vec ste formirane osobe kad se upoznate. Normalno je da dode do neslaganja i da znate ic jedno drugom na zivce. Ljudi koji budu zajedno cijeli zivot, recimo 40 godina, zar oni ostanu 40 godina zajedno jer se savrseno slazu? Naravno da ne, jer je to nemoguce. Sigurna sam da su se u tih 40 godina, svadali, prepirali, nervirali, nerazgovarali, prijetili prekidom, plakali, vristali jedno na drugo. S bilo kime ce biti takvih trenutaka i svada, pitanje je samo da li volite osobu s kojom jeste dovoljno da prodete s njom kroz najgore i da se ne okrenete na prvu loptu i dignete ruke od svega jer je to ipak najlakse. Ljudi koji su zajedno cijeli zivot ostanu zajedno jer to zele, jer su to odlucili i jer se vole. Ne kaze se bezveze i u dobu i u zlu. S vremenom smo se samo naucili tolerirati neke stvari jedno drugom i ponekad usutjeti na vrijeme. A najbolji je lijek smijati se. Naprimjer jucer. Ja ,nadobudna, ga pitam: jel mislis da imam veliku guzicu? To pitanje sam postavila ne zato jer mislim da imam veliko dupe, nego jer znam da kao moj decko bi trebao reci: Naravno da ne, draga pa ti si tako lijepa blablabla....Htjela sam se naslusati komplemenata racunajuci na to da mu ne pada na pamet reci nesto drugo. MEDUTIM. To je Zec. Koji se zijevajuci okrenuo prema meni, odmjerio moju straznicu i izjavio: Nemas veliku guzicu,ali je FAKAT plosnata. Ja sam umrla od smijeha. Mogla sam se i naduriti i uvrijediti, ali zasto bih? Moj plan da ga navedem da mi laska se izjalovio, a njegova faca nakon otplike sekundu je vrijedila zlata jer je skuzio kak je to zvucalo, pa vidjevsi kako vrisitm od smijeha i sam se poceo smijati.Tako da, mi smo normalni, sretni smo, svadamo se, ne kuzimo se, ali se volimo i smijemo se samima sebi.


Your Feet by Pablo Neruda


When I cannot look at your face
I look at your feet.
Your feet of arched bone,
your hard little feet.
I know that they support you,
and that your sweet weight
rises upon them.
Your waist and your breasts,
the doubled purple
of your nipples,
the sockets of your eyes
that have just flown away,
your wide fruit mouth,
your red tresses,
my little tower.
But I love your feet
only because they walked
upon the earth and upon
the wind and upon the waters,
until they found me.

Napokon pol sata za napisati nesto.
Dakle, bila sam na moru i mogu reci da mi je svaki dan ostao samo u najljepsem sjecanju. Bili smo na Pagu i odmorili u punom smislu te rijeci. Makar osobna zamjerka sebi: nikad vise piti tu bolesnu draminu. Nije mi inace muka od voznje, ali eto cisto protekcije radi popila sam jednu i ajme majko. Nisam se mogla kontrolirat jer me je uspavalo, do te granice gdje ja NISAM htijela spavati,medutim nisam se mogla odrzati budnom sto je na kraju razultiralo uzasnom glavoboljom ostatak dana. Za traekt su mi dali djecju kartu... za djecu ispod 14... eto, teta je prosudila da ja nemam ni 14. Na to se naravno Zec uuuuzasno razveselio, inspiraciju na to "koje sam ja djete" je prosipavao toliko dugo dok ga nisam podsjetila da je sa mnom u vezi, pa ako sam ja djete to znaci da je on pedofil.
Nismo imali ocekivanja od ovog mora i mozda je bas zato bilo tako dobro. Istina je medutim da smo bili vise onako ko dva starceka na godisnjem, ali iskreno... boli me briga. Doruckovali smo, citali stripove kojih smo kupili malo brdo ( za njega Zagora i za mene Dylana Doga), suncali se i izlezavali se na plazi, kupali, ronili... da kad smo kod toga On je izronio brdo skoljaka koje sad ja ocajnicki pokusavam izluftati da ne smrde po mrtvoj ribi, i onda navecer lagana setnjica, neka kava i pajkiti u cca pol 23. On me je odlucio razmaziti pa smo rucali i vecerali u restoranima, jeli smo sve i svasta: skoljke, hobotnice, neke xy ribe. Dobro, istina je da je on najvise eksperementirao jer ja nisam avanturist kad dode do hrane. Jednom smo se tako najeli da je hrana imala isti ucinak ko alkohol, ljuljale se ulice na putu do apartmana i morali smo sjest svakih par metara da se malo odmorimo. Samo jednom sam uspijela nagovoriti svoju veliku namrgodenu polovicu da odemo do centra u setnju, ali to nije protrajalo jer su ga tolko zivcirali ljudi oko nas i navala turista da je postao neurotican. Morala sam spasavati situaciju prije nego sto pocne mlatiti ljude ili dobije napadaj i odvuc ga do neke hrane. Nije on tako zlocest, samo... ne voli ljude. Posto nije bio drustven i glatko me odkantao kad sam predlozila da si napravimo one sugave fejk tetovaze (i to pomogucnosti pikačua ili pajo patka) ja sam demonstrativno proglasila da je bas bzvze. Na to mi je kupio drvene nausnice i prsten koje apsolutno obozavam jer su skroz apstraktni i morala sam usutjeti. Ipak nakon par dana me je trknuo i pitao: Os do Zrca? Ja sam rekla da hocu, mislim kad smo vec tamo na Pagu. Sezona Zrca je vec bila gotova tako da kad smo dosli nije bas bilo ljudi, narod se poceo okupljati tam oko 12, pol 1 po noci. Mi smo zakljucili da tamo zbilja smrdi i da su usrali plazu, povukli u svoj cosak i pili pificu i martini. Ubrzo nam se pocelo spavati, a i nije bilo sodomogomorona kojim bi se mogli smijati pa smo pobjegli doma prozvavsi to mjesto Srče. Putem je Zec bio jako zadovoljan jer se izvukao od plesanja i ostajanja dugo, a nemogu reci da me nikam nije vodio na moru. Svi sretni.
Na povratku smo stali na Mreznjici i jos se malo kupali, on me je provozao u kanu, pucala sam iz luka i najela se rostilja. Bio je tako dobar da me je cak pridobio da idem u nocnu ribiciju s njim. To zapravo bas i nije bila ribicija, vise je bilo sjedenje na obali pored vatre i pijenje pive uz povremeno blejanje u zvijezde. I protrajalo je do 00:00. Penzioneri, sto ces.

Eto, nikakvih skandala, pijanstava, burnih izlazaka, velikih dogadanja, a ipak najbolje more ikad. Potpuna relaksacija i bezbriznost.
Sto nam je jako trebalo, pogotovo sad kad smo se vratili u ovaj betonirani pakao. Ja sam uletjela u 100 i 1 problem na faksu sa uvjetima, birokracijom, neorganiziranoscu i time da se svi prave pametni, a u biti nitko ne zna nista o nicem. Plus na to vijecni redovi i guzve u referadi, a svi nervozni zbog istih razloga.Na kraju sad ucim matemaiku i luda sam... imam ispit 20.o9 i o tom mi ovisi...pa kompletna buducnost. Tak da sam zadnjih dana apsolutna luda i derem se na ljude bez i s razlogom.
Neki dan sam si bas razmisljala. Nekada je bilo najnormalnije biti pristojan prema nekom, danas 70 posto stvari koji izrazuju neku prisnost ili samo pristojnost, ne dolaze u obzir. Ako jedan decko zagrli frenda, pa makar i onak muski- on je peder. Ako cura primi frendicu za ruku i prosece se tako po centru pricajuci o cvijecu i drvecu- one su lezbijke. Ako decko kaze curi koju slabo poznaje kompliment i npr otvori vrata, postoji debela mogucnost da od nekud osvane njen decko i napadne ga da kaj koji k....c on se uvaljuje njegovoj curi. Ako neko bude drag prema djeci i zbilja da djetetu cokoladicu, ali onak za bezveze ili kaze samo " jako si lijepa curica"- to je to, on je pedofil, klinka trci doma i prica starcima kak joj stricek u parkicu htio dati cokoladicu i svi u panici zovu policiju. Kad pogledas, prije su ljudi isli cijelom ekipom na kampiranje ili vikendice i spavali jedni pored drugih bez ikakvih primisli, sta ak nema mjesta kaj sad. Danas ako ides s ekipom negdje i ako zavrsis ,na primjer, igrom slucaja tako da zaspis izmedu dva frenda i nemas decka, na to ce se odmah nadovezati 500 sexualnih aluzija. Onda se svi cude kako su ljudi danas tako frustrirani i usamljeni, kako da ne budu kada je od svega napravljena takva predrasuda. Nije cudo sto eksuali stoji tvrdnja MSN connecting people.

Hm... obecani post. A nemam nista pametno za rec( nije da sam inace imala)...
Glupo mi je pisat o svom zivotu jer nije da svaki dan otkrivam lijek za rak ili sidu pa imam o cem pisat da dojmim ljude. Sve kao uvijek, hrvam se sa faksom, roditeljima, druzim se, igram igrice, volim, prestajem voljeti, svadam, mirim, smijesim se i vristim na ljude =) same old me. A vrijeme ide, ja starim i cudim se ljudima. Ali nikad ko neki dan u busu. Isla sam na kavu u Zapresic, naravno po najvecoj zegi, sjednem u bus i nadem se okruzena posebnim primjercima...ispred mene srednjovjecni lik koji zvace praznu flasu od kole i slinica mu curi sa strane, ja pokusavam ne blejat pitajuci se sto je njemu; pored mene covjek koji valjda za dorucak pije pelin i pivu i zavjetovao se na nepranje i stalno pada u san ili u komu, nisam sigurna ali naginje se bas na moju stranu i pada mi na rame. I kad pomislim da nemre biti gorje voznje nesto hladno mi prode po ruci, ja se odhrvam ideji da je zmija u busu, okrenem a tamo jos jedan divan covjek koji ima pogled iz kojeg vidis da mu fali daska, dva, tri, 10000. Na kraju sam se molila da stignem vise.
Eto, ne pada mi ni nista pametno napamet. Neznam dali ima smisla potezat esej o tome dali postoji zivot u svemiru ili dali ima zivota nakon smrti jer to je tak i tak nedokazano i vise manje svako ima svoj pogled na takve stvari.
Sve u svemu u zadnje vrijeme nekako ne znam sto zelim, u pogledu bilo cega. To je zamarno, a vjerojatno proizlazi iz toga da i je u biti jako dosadno. Prerasla sam fazu ajmo tulumariti night and day, visenje po kavama i pretresanje starih tema s frendicama. I bas se dogovorim danas da idem s frendicom na jarun suncat se i hvatati pigment istovremeno prezderavajuci se sladoleda i dodem i vani oblacno... ni tracka sunca. Sve lade mi potonule.
Gledam sve epizode dosjea X i to me donkle veseli jer neke epezode te potaknu da se zapitas. Makar, danas sam cula u jednom nastavku recenicu: "Snovi su odgovori na pitanja koja u budnom stanju neznamo kako postaviti." pa me je to uznemirilo jer ja uvijek sanjam urnebesno duge i komplicirane snove, a ako je ono sto cesto sanjam odgovor na neko pitanje koje neznam postaviti... to bi otprilike znacilo da sa mnom nesto gadno ne valja. Jednom prije par godina sanjala sam narandaste slonove koje idu kroz neku glupu pustinju ( narandasti slonovi se nekako urezu u sjecanje) i ako je to neki odgovor, strah me je uopce saznati sto je pitanje.
Imala sam nekih drama prije par mjeseci, ali doslo pa proslo, hvala Bogu, makar ne bez posljedica i ne bez puno novo iskrcnulih pitanja i nedoumica. Bila sam i u bolnici 2 thedna. Nista dramaticno kao neka ozljeda, vec samo upala bubrega. Nije bilo lijepo kuriti 40, ali je bilo zanimljivo... svasta covjek vidi i cuje kad tak kuri. Tada me je zgrozila nasa hitna. Jer prvo nisam htjela ic u bolnicu ali kad je nakon2 dana postalo ne podnosljivo tata zvao hitno i rekau da imam temperaturu 40 i da raste i dalje oni su odgovorili "pun je grad takvih, neki pije puno caja". Da zbilja, caj mi bude pomogao. Kad je preslo 40, zvali opet i oni rekli da se bacim u ledenu kupku da mi temperatura padne i ja budala ne znajuvi da imam upalu bubrega poslusala savjet. Sve samo da nemoraju doc. Nakon toga me je tata ipak ukrcao u auto i sam odveo u bolnicu... tako bijah hospitalizirana i kljukana s infuzijama i 4 vrste antibiotika. Divota.
Tolko o tome da necu pisati o sebi hahaha... egomanija, sto ces
Naslov nema veze s nicim, idem ja fino slusati Tiny dancer od Eltona kojeg sam se sjetila neznam zasto i koja me podsjeca na ne znam sto i biti nostalgicna.

Efo... moji osli u mother land- ne vracaju se do tam negdi 5 mjeseca. Naravno, sada zivim s hanijem. Doslovno zivim- svaki dan cijeli dan, dobro osim kad on radi. A meni poceli ispitni rokovi pa eto ja sam doma vecinu vremena a ostatak negdje s nekim na kavi. Moji prijatalji se vise nimalo ne osjecaju zapostavljeno jer me sad trpe svaki dan. A on ... osim posla i mene jos ima 500 obaveza pa je najsretniji kad se ususka u krevetac jer ga tamo dk spava nitko nemoze gnjaviti- dobro osim mene, ali to mu bas i ne smeta Tko da jos uvijek nismo stigli obaviti soping. I htjeli u subotu, ali eto on mora do mame, pa do tate da mu sredi laptop, a i ima seminarski rad koji mora zavrsiti. Zajednicki zivot je naravno genijalan sto se tice provodenja vremena i slobode i frendova koji nam dodu i budenja zajedno...ali ima tu i puno stvari o kojima cujes od starih bracnih parova i vidis u komediji i mislis si da ziher...mi smo pametniji. Nismo. Ja vodim rat s njegovim paljenjem svijetla iznad nape jer covjek nemre proc pored nje bez da ga upali, bezobzira na to kolko ja puta prosla za njim i zgasila ga. I tipicne stvari tipa spustanje daske za sobom...pa se ja zaletim svako malo i da... hladno je to. On vodi rat s mojim gasenjem grijanja jer meni je uvijek vruce, pa se on smrzne svako malo i mojim fulavanjem kosa za smece.
Naravno, ima u svemu tome i nezaboravnih trenutaka. Neku vecer mi je krenuo pricati bajku... o piteru panu. Po njegovom to je lik koji leti okolo i ima frendicu Wendy koja je malo onak trknuta i ima bracu i misli da se zovu Jack, naravno tu je i kapetan kuka koji naganja malu djecu, a pan mu je najdrazi djecak. I dok se oni svi naganjaju vila ih posipa praskom. I onda Wendy otisla doma.Kraj. Ja sam ostala u soku. Pitala ga o cem se radi neznam u sneguljici... po njegovom to ide ovak: snjegulica se izgubila u sumi nasla kucicu s patuljcima, skrpala im se u gajbu dok jednog dana nije jela jabuku i zagrcnula se s komadicem. Ovi su ju pokopali, doso princ iskopao ju van, poljubio je, i ova se probudila i pljunula komadic jabuke u princa, svi zivjeli sretno. Kraj. Tu sam negdje shvatila da on stvarno nezna ni jednu bajku i da se ne sali. Odlucila sam ispraviti tu tuznu cinjenicu i krenula mu za pocetak pricati o piteru panu. Trudila sam se nista ne izostaviti i negdje oko sredine bajke zacula sam prodorno hrkanje pored sebe. Da. On je zaspao i pratio moje pricanje glasnim hrkanjem. Nije mi preostajalo puno osim da odustanem i perokrenem ga na bok jer se ipak mora dignuti u 6.

Završila 2007. godina... fala bogu

Nemogu se požaliti...ma mogu. 2007 godina je bila mejđor bulšit. Krenemo li od tog da sam morala upisat parcijalu, a ne normalno 2 godinu, od tog da se tolko zavlačih s vozačkom da...oh well ne bih o tome, najgora nova u životu je bila 2006/2007, kao i period od tad pa do 22.3. Naravno tu je i smrt u familiji, mnogo svađa, pretižito do 22.3.Kako bi rekao hani: j***t cu svima mater ako za ovu muku ne budem sjedio Bogu Ocu s desna. Tako da u kompletu kada pogledaš jedino pozitivno što se desilo je bio hani i da je doma sa mojima sve bilo ok. I jedino te dvije stvari čine 2007 sretnom godinom. Zato ja sam bila jako vesela kada je otkucalo 24 sata ako ne zbog ničeg onda čisto zbog simbolike da sve to ostaje negdje iza...tako da mogu srat unucima kao stara baba : bilo je to ,dragi moji, godine...godine... dve hiljade i sedme...

Sam nezaboravan event se za mene odvio u domu sportova, bilo je relativno ok, ponajviše opet zbog hanija. Jer nakon 12 sati je propjevala djevojka koja ima sedamnajst godina i još se nije ljubila pa me je glazba prisilila da barem u mislima pobjegnem od tam. Ali zato prvi dan u godini je bio ohrabrijuć. Nismo se naspavali, ali smo dolazili k sebi u jednom od rijetkih birceva koji su radili i ispijale litre kave blejući jedan u drugog. Nakon toga smo odzujali u kino i gledali apsolutno najidijotnij film koji sam imala časti gledati u zadnjih par stoljeća, ali začudo idealno se uklopao u ne-da-mi-se-ni-disat-kamo-li-misliti stanje. Za razbibrigu smo se sanjkali na putu do doma i pouzdano svjedočim da sam na nekom brdašcu ostavila svoju trticu, onome koji pronađe nudi se vječna zahvalnost moje kralježnice.

Praznici su proletjeli prebrzo i sada sve u svemu imam poprilično ispunjene dane pogotovo sada kad su mi moji doma i motri me budno oko sokolovo koje pripada mojoj majci ( kakav Sauron... taj je za nju slijep ko šišmiš). Dobro, ona me barem pita kad ću na faks. Moj brižni tata od kada sam samo natuknula da bi mogla ić živjeti s hanijem me pita kada se selim i sa zanesenim pogledom priča o tome kako će točno od moje sobe napraviti radnu sobu za sebe. Nemogu mu zapravo zamjeriti jer sam oduvijek nekako uspjela nanjeti veliku novčanu štetu, od telefonskih računa od 800 kn do nedavno razbijenog stakla u nekom novom novcatom fensi šmensi ormariću koji su oni kupili da tamo lijepo na police uzlažu svoju zbirku kristalnih čaša i porculana. Barem je bio fensi pogotovo zbog tog nekog posebog stakla...sad ima rupi...u tom staklu. Dobro da se veseli mogućoj mojoj selibdi nego tome kako će mi predstavit račun za svu štetu kad se zaposlim.
U slobodno vrijeme posebno uživam u albumima Amy Winehouse

I cheated myself
Like I knew I would
I told ya, I was troubled
You know that im no good

Sretan Božić ljudovi!

Eto napokon dooobar Božić, nemreš vjerovati. Zadnjih par su bili kako bih rekla... katastrofa. Ali ovaj...

za početak Doctor Zec se zaposlio, sad ima kul posao u mobis electronic nokiji ... tak nesto, ali u glavnom tehnika mobiteli i to - stvari o kojima ja znam samo ponesto ( zovi, salji poruku, i kupi bon). Posao mu je zanimljiv jer ne bi covjek vjerovao što se sve moze nac u mobačima- crvi , dlake sa intimnijih djelova tjela i naravno široki spektar pornografije. Ovo sa crvima mi je ipak najbolje, mislim za sto misle ljudi da mobitel sluzi? Koriste ga ko žljicu? Meni se njegov posao svida pomimo zanimljivih priča o tome što se sve može iskopati iz jednog mobitela dobih kantu lizalica i kapu, a ako se sve nastavi po planu Dr Zec se seli u stanček koji će iznajmiti u xxy vremenskom roku, a naravno vjerojatno s privjeskom. Fala ti Nokia i Hani bani =)...
Dane smo proveli u Božićnom duhu, smrzavajući se u šetnjama po trgu, kupovanju slatkiša, šopanju snjegom... i rugajući se otrcanim pjesmama koje puštaju svaki Božić. Ima ih sveukupno pet-šest ( last christmas i gave u my heart i slično, jadan svaki božić uvali svoje srce krivoj osobi 1000 puta... i ona jadna što čeka njega ispod bora umjesto darova), zapravo je iritantno jer osim što je repertuar oskudan još i ne možeš pobjeć od njih. Di god da jesi puštaju se tih 5 pjesama: na radiju, u bircu, na trgu, u ducanima, na telki... To je pravo ispiranje mozga.
Moji su se vratili doma na punih 20 dana, oh pa well, barem su se sjetili doć.
Sam dan Božića je bio fenomenalan, u jutro dizanje i druženje s rodbinom kod bake, grljenje i davanje pusa u ima Božića, ručak izlježavanja pred telkom s bratićem i strikanima. A navečer druženje sa hanijem, onako saltko i ljigavo. U ime praznika moji su nam prepustili stan otišavši k frendovima i ostavili na stolu sviječnjake i pribor za jelo za nas dvoje. Hani me je razveselio najviše na svijetu, mislim da i ja njega. Snijegić vani... najlijepši Božić ikada.

Evo u tom duhu zbirka pričica o tome kako je Dr Zec romantičan (NE)

1. početak veze, ruže cvate, idila... mi na jarunu, sjedimo na kamenjčini po noći...
JA: Pogledaj, sretni smo, zaljubljeni.... jezero, zvjezde, toplo je...
Luka:Aha sjedimo pored bare koja smrdi ko septička, komarci smrdljivi se roje i razmnožavaju... gle!gle! Mrtva patka!
Ja: >(

2.kod mene smo, zapaljili smo desetak sviječica, pustili laganu glazbu, izležavamo se, mazimo, ljubimo...
Ja: Volim te...
Luka: I ja tebe, buba, najviše na svijetu
Dalje razgovor teče slično, pričamo kao ćemo se uvijek voljeti, o cvijeću i drveću, voljenjima, budućnosti , sve je lijepo prekrasno i dirljivo kad odjednom
Luka: Ej, ljubav... znaš što imam u torbi?
ja gledam u njegov sretni osmjeh i trepčem iz petnih žila zamišljajući čokoladu ili tako nešto što bi se uklapalo u sve ovo.
Ja: Što?
Luka: Pokvarenu mortadelu.
Ja: ???? xxxxx(((( ????
Luka: A kaj je? Zaboravio sam bacit putem...smijem bacit tu kod tebe u smeće?
Ja: >)

3. Slična sitacija kao prethodna. Dr Zec napravio večeru bakalar u bijelom vinu, večerali uz sviječe , grlimo se, pričamo o ljubavi, romantičnije nemože.
Ja: Ljubav, htjela bih sve podjeliti s tobom sve u svom životu...
Luka: Kul! Kaj imaš u frižideru?


Eto, to su samo djelići komedija koje su se dešavale. Eto kako čovjek sam stvori romantiku, kuha večere, pali svijećice, priča o ljubavi i san sve uprska, ali moramo mu oprostiti znam da me voli najviše nasviijetu pa pokoja mana je više nego prihvatljiva za sve lijepo što je napravio za mene,Ali sve u svemu nama je super, volimo se, i sad upravo imamo palnove otić sanjkati...hihihihi

ufff.... svasta se izdesavalo prvo i najbitnije- danas nam je 8 mjeseci=)

E, a u meduvremenu je bilo svasta, Luka je zavrsio svoj tecaji prohadao razgovore za posao, ja sam si kupila WOW i da... to mi je zapravo glavna preokupacija trenutacno ( osim hanija, naravno). Postala sam pravi pravcati, kako kaze hani, naci gamer. Sto uopce nikako i niposto nije istina .... nisam ovisna i NE, ne predajem igrici na netu preveliku vaznost... ( uskoro cu biti level 40 i kupiti maunta i jedva cekam prvi epic!!!!!) i tako sada ja i Luka igramo se skupa. To je zapravo pomalo bolesno jer se jadan od nas spoji na komp drugi na laptop i sjedimo jedan pored drugog i igramo... pogotovo je bizarno jer su nam oba lika zenskog spola pa kad pocnemo si slati puse...ljudi se zbune i jos vise se zbune kad im objasnimo.

Osim toga, neki dan smo imali incident pri kojem smo izletjeli van iz mog stana i zalupili s vratima. PROTUPROVALNIM vratima koje se automatski zakljucaju kad ih zatvoris. Komedija je bila u tome sto su moji kljucevi ostali u stanu i njegovi REZERVNI isto. Naime, moji brizni roditelji su mu povjerili rezervni kljuc posto su u Rusiji, a ja sam poznata po tome da ostanem na cesti izgubivsi kljuceve BAS kad njih nema. Osim tog sto nismo mogli uc u nutra, u stanu je ostala zapaljen cigaretu, upaljen tv, komp i grijenje... a ja sam ostala na hodniku u klompana. Optimisticni Luka je nastojao otvoriti PROTUPROVALNA vrata s karticom... optimisticno sto ces. Naisli su i susjedi u medu vremenu pa smo im probali objasniti da provaljujemo u SVOJ stan. Susjedi su nas ponudili uz smjesak koji-ste-vi-idioti palacinkama i mjestom za prespavati. Eto barem imam super susjede. Hani je zapravo zastao na par minuta razmatrujuci ponudu s palacinkama, ali se pribrao i nazvao frenda. Frend nam je guzico spasio skoro polomivsi vrat. Naime, on je dosao sa vcatrogasnim ljestvama, koje smo ne bi vjerovali, u mraku naslanjali na zid zgrade pored balkona. Ljudi iz susjednih zgrada su se cudom cudili, ali valjda pri pogledu na ovo dvoje ipak se nisu usudili pozvati policiju. I smo bili prisiljeni staviti ljestve U kombi kako bi bile malo vise... frend se penjao na 3 kat dok smo nas dvoje drzali ljestve i naravno da dragi je morao komentirati: pazi sklisko ti je ( to se sjetio dovikivati covjeku koji se penje na balkon od 3. kata) i daj skini tenesice kad ulazis pod je opran. Dobio je odgovore na to, koje se moglo i ocekivati : ma daj ne seri, Luka, da je sklisko!!!! i znas da hocu! na kraju je sve ispalo ok, a frend koji nam je pomogao zasluzeno dobio titulu spidermana; bilo bi fer spomenuti da se covjek izmedu ostalog boji visine.

I naravno, snijeg je pao!!! Tada smo bili kod dragog i probudili smo se i vidjeli kroz prozor da je drvo ispred njegovog prozora je prekriveno snijegom=) izlezavali smo se satima. I cak smo se usudili na pothvat da idemo pjeske do ducana da bi se mogli grudati putem. sto je bilo pomalo herojski jer hani zivi na brdu i treba se penjati uz njega na putu natrag.

Eto, moram bjezati jer je on vec doma na netu i pocinje dizati uzbunu zasto mene nema na WoW- u

I SHALL BELIEVE

Come to me now
And lay your hands over me
Even if it's a lie
Say it will be alright
And I shall believe

I'm broken in two
And I know you're on to me
That I only come home
When I'm so all alone
But I do believe

That not everything is gonna be the way
You think it ought to be
It seems like every time I try to make it right
It all comes down on me
Please say honestly you won't give up on me
And I shall believe
And I shall believe

Open the door
And show me your face tonight
I know it's true
No one heals me like you
And you hold the KEY

Never again
would I turn away from you
I'm so heavy tonight
But your love is alright
And I do believe

That not everything is gonna be the way
You think it ought to be
It seems like every time I try to make it right
It all comes down on me
Please say honestly
You won't give up on me
And I shall believe
I shall believe


HAVE A LITTLE FAITH IN ME

When the road gets dark
And you can no longer see
Just let my love throw a spark
And have a little faith in me

And when the tears you cry
Are all you can believe
Just give these loving arms a try
And have a little faith in me
And

Chorus:
Have a little faith in me
Have a little faith in me
Have a little faith in me
Have a little faith in me

When your secret heart
Cannot speak so easily
Come here darlin
From a whisper start
To have a little faith in me

And when your backs against the wall
Just turn around and you will see
I will catch, I will catch your fall baby
Just have a little faith in me

Chorus

Sung over fade:
Well, Ive been loving you for such a long time girl
Expecting nothing in return
Just for you to have a little faith in me
You see time, time is our friend
cause for us there is no end
And all you gotta do is have a little faith in me
I said I will hold you up, I will hold you up
Your love gives me strength enough
So have a little faith in me


Naravno pjesme uglazbljene su puno lijepse.

A isto tako jako lijepe pjesme s kojima se moze raznjeziti osoba suprotnog spola (pogotovo zenskog) i posluziti kao povod za šlatanje bez da se pobere šamar su

3)Kiss the rain
4)Lean on me
5)Honey and the moon